U kući je, u prizemlju, uređena stalna postavka izložbe o Milankovićevom životu i djelu i Milutinova spomen soba. Na katu je višenamjenska sala s pedeset mjesta, buduća informatička radionica i mala naučna radionica. U kući je i ekološki punkt s časopisima , knjigama i audio – vizualnom građom iz nauke – astronomije, ekologije, geografije, geofizike… U planu je da se na pogodnom mjestu postavi teleskop kako bi posjetitelji mogli posmatrati zvjezdano nebo nad Dunavom kako je to činio Milanković, uz tvrdnju da je taj prizor čaroban.
Osnovan je i Kulturni i naučni centar „Milutin Milanković“, sa sjedištem u rodnoj kući u Dalju. Milanković je želio provesti starost i umrijeti u svojoj rodnoj kući. To mu, zalaganjem ondašnjih vlasti, nije omogućeno. Godine 1966. njegovi posmrtni ostaci preneseni su u obiteljsku grobnicu daljskog pravoslavnog groblja. Ondje počiva skupa s roditeljima, braćom , sestrama i brojnim precima među kojima je bilo i seljaka i ratnika, oficira, generala, dvorskih savjetnika, narodnih tribuna, pronalazača, filozofa…