Nakon oslobođenja od turske vlasti 1687. godine, Donji Miholjac bio je pod upravom Dvorske komore. Carski dvor rasprodavao je i dijelio velike posjede u Slavoniji, i to uglavnom strancima (vojskovođama i zaslužnima u borbi protiv Turaka). Car Karlo VI. darovao je posjed pod nazivom Valpovačko vlastelinstvo (Donji Miholjac i Valpovo) Antunu Petru Hilleprandu von Prandau, savjetniku bečke komore. Od tada Donji Miholjac postaje vlastelinski grad te dolazi do društvenog, kulturnog, gospodarskog i prometnog razvoja mjesta.
Nakon smrti posljednjeg muškog nasljednika obitelji Prandau, imanje se dijeli njegovim kćerima. Kći Štefanija dobiva miholjački dio bogat hrastovim šumama i lovištem te plodnom zemljom. Udajom Štefanije von Prandau 1852. godine za grofa Đuru Mailatha von Szakhelya, državnog suca, veleposlanika i osnivača mađarske akademije znanosti, posjed postaje vlasništvo grofa Mailatha.
Nakon tragične smrti grofa Đure koji je ubijen u pljački, imanje vodi grofica Štefanija koja često organizira dobrotvorne i humanitarne akcije. Imanje se 1923. godine prodaje braći Schlesinger koja bježe ispred njemačke okupacije 1941. godine i od tada je dvorac, sve do danas, sjedište općinskih gradskih vlasti.