Osječka konkatedrala Svetog Petra i Pavla je drugostolna crkva Đakovačko-osječke nadbiskupije. Dao ju je sagraditi biskup tadašnje Đakovačke i Srijemske biskupije, Josip Juraj Strossmayer. On je 1866. godine dao prvi poticaj za gradnju nove crkve. Tada je, na mjestu današnje crkve, bila Gornjogradska župna crkva iz 1732. godine koja je postala premala i neugledna crkva za nove građevine u Osijeku.
Proces je bio veoma spor do dolaska novog župnika Josipa Horvata. Nakon njegova dolaska proces je bio ubrzan pa je 1892. godine raspisan natječaj za nacrte na kojem je pobijedio njemački arhitekt Franz Langenberg. Stara crkva je srušena 1894. godine i tada je započela izgradnja današnje konkatedrale, velebne neogotičke građevine s tornjem visokim 94 metra i tri lađe. Veličinom je to najveća zgrada u Hrvatskoj van Zagreba, površine 1062 m². Izvana je dovršena 1898. godine, a dvije godine kasnije posvetu današnje crkve obavio je biskup Josip Juraj Strossmayer.
Vodeći hrvatski slikar Mirko Rački prekrio je zidove i stropove freskama jarkih boja koje prikazuju poznate epizode iz Starog i Novog zavjeta. Unutrašnjost je prava riznica neogotičke ornamentike, sa slijedom vrhunskih oltara iznad kojih su obilni vitraji. Ulaz u crkvu na mala vrata koja se nalaze desno od glavnog portala, nadgledaju tri vodorige.
Tijekom Domovinskog rata konkatedrala je bila više od 100 puta izravno pogođena projektilima. Ipak, i za vrijeme rata u konkatedrali su se obavljala bogoslužja.