Kompleks radničkih stambenih kuća čini devet zgrada koje je krajem 19. stoljeća podigao mađarski industrijalac S. H. Gutmann, paralelno s gradnjom svoje pilane.
Sedam (17-23) od ukupno osam nekadašnjih uličnih mansardnih kuća s vlastitim vrtovima građeno je od 1890-1892. godine. Dvije (15a i 15b) od triju očuvanih prvih stambenih zgrada Belišća građene su 1884. i 1885. godine, a 2015. potpuno su obnovljene u okviru europskog ILPAN projekta prekogranične suradnje Mađarska-Hrvatska, čiji je cilj industrijsku baštinu pokazati kao novu turističku ponudu.
Što se može pronaći u njima?
Danas se u jednoj zgradi (15b) nalazi Ured Turističke zajednice grada Belišća, a u drugoj (15a) svi posjetitelji mogu pogledati postav sa sadržajima iz kulturnog, društvenog i sportskog života grada i prigradskih naselja. Također, u istoj zgradi Belišća nalazi se izložba prapovijesnih eksponata.
Posebnost kompleksa
Kompleks se sastoji od tipskih zidanica s prizemljem i uređenim potkrovnim prostorom u koji se dospijeva preko “klandera”- drvenog stubišta na zabatnom pročelju. Izvorno su sve građevine imale pravilan pravokutni tlocrt, a naknadno su im prigrađivane prostorije pod jednoslivnim krovovima uz zabatna pročelja ili bočno. Uz zgrade su se redovito nalazili i mali povrtnjaci, spajajući tako adničku i tradicijsku stambenu arhitekturu.
Registrirano je i zaštićeno kulturno dobro od 1993.godine.
Zanimljivost:
Žargonski naziv “Pekmez ulica” dobila je iz razloga što se nekada u dvorištu tih kuća u velikim kotlovima - kuhao pekmez od bobica bazge, a miris istog širio cijelom ulicom! Taj naziv Belišćani koriste i danas. Zanimljivo je spomenuti i stabla oraha koja su bila zasađena uz kuće, odnosno cestu, te grmove hortenzija koje su obilno cvjetale u hladu oraha i niz godina uljepšavale popularno zvanu “Pekmezicu”.