Lavoslav Ružička
Lavoslav (Leopold) Ružička, rođen u Vukovaru 1887. godine, dobitnik je Nobelove nagrade za kemiju te je prvi hrvatski dobitnik te nagrade. Nositelj je osam počasnih doktorata (četiri za znanost, dva za medicinu te po jedan za prirodoslovne znanosti i pravo). S majkom i mlađim bratom nakon očeve smrti 1891. godine otišao je u Osijek, majčin rodni grad. U Osijeku pohađao je i završio Nižu pučku školu i Kraljevsku veliku (klasičnu) gimnaziju. Po završetku gimnazije opredijelio se za tehniku. Upisao je kemiju, vjerojatno zbog toga što se nakon studija planirao vratiti i zaposliti u novootvorenoj tvornici šećera u Osijeku.
Zbog teške svakodnevice i političke nestabilnosti, odlazi na Tehničku visoku školu u Njemačkoj. Godine 1917. dobiva podršku najvećeg svjetskog proizvođača parfema Haarman & Reimer iz Holzmindena u Njemačkoj, a 1921. godine pridružuje se ženevskim proizvođačima parfema Chuit, Naef & Firmenich. Radeći tamo stječe financijsku stabilnost te iz Züricha odlazi u Basel. Godine 1927. postaje profesor organske kemije na Sveučilištu u Utrechtu u Nizozemskoj. Okrenuo se proučavanju novih područja: biokemije; problemima evolucije i nastanka života, a posebice biogeneze terpena. Godine 1957., Ružička odlazi u mirovinu te svoj laboratorij ostavlja Vladimiru Prelogu.
