Vinko Bek
Vinko Bek, tiflopedagog i humanist, rodio se u Podgajcima Podravskim nedaleko od Donjeg Miholjca 1862. godine. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju (selo u Turopolju), a zatim u Zagrebu do 1895. godine kada je postao učiteljem i privremenim ravnateljem Zemaljskog zavoda za slijepe. Od 1899. godine do umirovljenja bio je ravnatelj Doma slijepih radnika.
Prvi je kod nas organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih. Godine 1888. odlazi u Beč gdje proučava odgoj i obrazovanje slijepih. Preveo je knjigu F. Entlichera i izdao je pod naslovom „Uzgoj slijepaca“ te napisao djelo „Bečki zavod za slijepe i naše potrebe“ u kojem izlaže plan o odgoju slijepih. Godine 1889. otvorio je u Bukevju privatni zavod za slijepe gdje je obučavao slijepog dječaka Hinka Svobodu, s kojim je iste godine izašao na javni ispit u Zagrebu. To je prvi put u povijesti školstva na jugoistoku Europe da se u nastavi za slijepe u svim predmetima prilagođava specifičnim zahtjevima slijepog djeteta. U tu svrhu izradio je i izdao prvu našu početnicu s Braillevim slovima.
